O projektu
Projekt DigiLitA za cilj ima dati znanstveno utemeljene odgovore na pitanje o specifičnostima odrastanja u periodu srednjeg djetinjstva u suvremenom svijetu te učinku okolinskih čimbenika na dobrobit djeteta mjerenu kroz zadovoljstvo životom, izvršne funkcije, akademski uspjeh, fizičko i mentalno zdravlje (Newland, 2015). Prema našim spoznajama, ovakvih istraživanja u Republici Hrvatskoj nema.
Dok novija istraživanja kontinuirano ukazuju na zabrinjavajući trend porasta upotrebe digitalne tehnologije (DT) među djecom (Ofcom, 2023) i dalje izostaje konsenzus po pitanju povezanosti DT i različitih indikatora dobrobiti djece. Primjerice, dok neka istraživanja ukazuju na pozitivnu povezanost upotrebe DT s razvojem predčitalačkih vještina i pismenosti (Castles, 2013; Flewitt i sur., 2014)., druga istraživanja ukazuju na negativnu povezanost (Kotrla Topić i sur., 2020), a više upotrebe DT u srednjem djetinjstvu povezuje se i s pojavom pretilosti, poteškoća spavanja i depresije (Strasburger i sur., 2010), lošijim procjenama zdravlja djece (Perković Kovačević i sur., 2019) te lošijom samoregulacijom ponašanja (Munzer i sur., 2018). Porast upotrebe DT među djecom znanstvenicima je zanimljiv i u kontekstu rastuće zabrinutosti u pogledu zanemarivanja drugih, „tradicionalnijih“ oblika igre i aktivnosti, do kojeg se smatra da dolazi zbog veće prisutnosti DT u životima djece.
Jedna skupina takvih aktivnosti odnosi se na njegovanje literarnog okruženja u kojem dijete odrasta kroz zajedničku posudbu i kupovinu dječjih knjiga, zajedničko čitanje i sl. Druga skupina aktivnosti odnosi se općenito na motoričku aktivnost, bavljenje sportom i igru na otvorenom. U pogledu njegovanja literarnog okruženja, istraživanja ukazuju na pozitivan utjecaj literarnog okruženja na razvoj rječnika u srednjem djetinjstvu (McNally i sur., 2023; Sénéchal i LeFevre, 2002), kao i pozitivnu povezanost s predčitalačkim i čitalačkim vještinama (Duursma i sur., 2008; Kotrla Topić i sur., 2020; Mol i Bus, 2011) te kasnijim akademskim uspjehom (Shahaeian i sur., 2018), koji je i važan prediktor dobrobiti i mentalnog zdravlja djece. Neki aspekti literarnog okruženja povezani su i kognitivnim razvojem djece (Kalb i Van Ours, 2013), pri čemu zajedničko čitanje djece i roditelja aktivira moždana područja zadužena za razumijevanje naracije i mentalne predodžbe (Hutton i sur., 2015). Naposljetku, u pogledu fizičke aktivnosti i neuromotoričke zrelosti, istraživanja pokazuju kako značajan postotak djece u školama ima nedovoljno razvijene motoričke vještine i posturalnu nestabilnost (Goodard Blythe, 2005), koje su često posljedica produljenog trajanja primitivnih refleksa. Istraživanja pokazuju kako postoji izravna povezanost nezrelih motoričkih vještina i obrazovnog postignuća te kako bavljenje sportom dovodi do poboljšanja izvršnih funkcija kod djece (Montalva i sur., 2022). Također, istraživanja pokazuju i kako postoji negativna povezanost između korištenja mobitela i grafomotoričkih vještina djece predškolske dobi (Kotrla Topić i sur., 2019), što može dovesti do slabijeg akademskog postignuća te time negativno utjecati na dobrobit djece.
Na temelju svega navedenog, ističe se potreba za proučavanjem digitalnog okruženja djece uzimajući u obzir druge karakteristike njihove okoline poput literarnog okruženja i okoline koja potiče fizičku aktivnost, čime se omogućuje utvrđivanje jedinstvenih doprinosa korištenja DT u predviđanju dobrobiti djece. Osim znanstvenog doprinosa, projekt DigiLitA ima za cilj jačanje svijesti o važnosti pravovaljanog korištenja DT u ranoj dobi, važnosti čitanja te bavljenja fizičkom aktivnošću za dobrobit djece. Ovaj projekt nastoji stvoriti smjernice za roditelje i odgajatelje, ali i interdisciplinarne timove stručnjaka, s krajnjim ciljem sudjelovanja u kreiranju obrazovnih i odgojnih politika.
Projekt se sastoji od tri nezavisne studije kojima se različitom metodologijom i uzorcima sudionika nastoji odgovoriti na pitanje kako korištenje digitalne tehnologije, čitanje u obitelji i igra na otvorenom oblikuju dobrobit djeteta.
Kreiranje navedenih okolinskih čimbenika u srednjem djetinjstvu ovisi o roditeljima, stoga prva studija kvalitativnom metodologijom nastoji ispitati percepciju i stavove roditelja u pogledu kreiranja navedene okoline.
Druga, longitudinalna studija s tri točke mjerenja tijekom dvije godine, nastoji zatim ispitati mogućnost predviđanja različitih indikatora dječje dobrobiti na temelju različitih okolinskih činitelja. Sudionici su djeca polaznici prvog razreda, koji se individualno procjenjuju kod polaska u prvi razred te na kraju prvog i drugog razreda OŠ, dok njihovi roditelji pomoću upitnika daju različite procjene dječje dobrobiti te podatke o okolinskim čimbenicima.
Naposljetku, treća studija je upitnička studija sa svrhom provjere istih konstrukata, ali na većem uzorku roditelja djece urednog razvoja i djece s posebnim potrebama.


